ON JE POGINUO SA SILVANOM U AUTU, A MEŠTANI GA NIKAD NISU ZABORAVILI: Kurir u gradu gde je živela muzička ikona: Kad je otišao plakalo se naglas!
Kada smo se uputili ka naselju Marko Orlović u Kruševcu, nismo ni slutili da ćemo otkriti priču koja i dan-danas steže grlo i para srce svakom ljubitelju narodne muzike.
Ovaj deo grada, poznat kao romski kraj sa dušom, danas nosi novo ime - baš Rade Jašarević! U znak večne zahvalnosti i poštovanja prema jednom od najvećih umetnika koje je ova zemlja imala.
Miodrag Rade Jašarević, maestro narodne muzike, violinista bez premca i šef Narodnog orkestra Radio-televizije Beograd, poginuo je u stravičnoj saobraćajnoj nesreći 10. oktobra 1976. godine na magistralnom putu Beograd-Niš. U toj tragediji narod je ostao bez još dve muzičke ikone, Silvane Armenulić i njene sestre Mirjane Barjaktarević. Troje velikana otišlo je zauvek. Ali Rade u svom Kruševcu nikada neće biti zaboravljen.
Kad je poginuo plakalo se naglas
Kad smo došli do dela grada u kojem je živeo Jašarević, prvo smo saznali da njegova kuća više ne postoji u originalnom obliku, a sadašnji vlasnici grade novi, moderan objekat, ali dvorište, kažu, ostaje isto.
Baš ispred te kuće sreli smo jednog vremešnog gospodina, komšiju, koji pokojnog Jašarevića pamti još iz detinjstva.
- Odakle da krenem... Igrali smo se klikerima, jurili ženske, nekoliko puta je čak i prespavao kod mene. On nije mnogo dolazio ovde, bio je stalno zauzet, stalno negde svirao, bio je na poslu, razumem to. Ali kada bi došao ovde, svi smo znali da je tad došao naš Rade! I nije se ponašao kao neka zvezda, ne. Bio je svoj, skroman, stajao bi na kapiji, popričao s komšijama, pitao kako su deca. A kad je poginuo... Jao, devojčice! To ti je bio muk. Ceo kraj je stajao ispred ove kuće, ljudi su dolazili da zapale sveću, da se pomole. Plakalo se naglas. To ti ne mogu opisati. Naježim se pri pomisli na taj dan - iskren je gospodin, koji je sve vreme bio na ivici suza, pa nastavio:
- U naselju je tada zavladala neverica. Nakon što smo saznali za tragediju, sve je stalo. Niko nije palio televizor, niko nije puštao muziku. Kažu da su čak i deca ćutala - prisetio se naš sagovornik.
Ulice nose naziv njegovog imena
Potom se nadovezala gospođa koja se družila sa porodicom Jašarević.
- Kad su rekli na radiju da je Silvana poginula i da je s njom bio Rade, nismo mogli da poverujemo. Čuli smo se međusobno, pitali da li je moguće. Nije bilo čoveka koji tada nije plakao. To nije bio samo kraj, to je bila porodica. A on je bio naš ponos - gotovo kroz suze nam govori jedna starija gospođa.
Danas, decenijama kasnije, ime Radeta Jašarevića živi u nazivima ulica, u pričama starijih, ali i u notama koje i dalje odzvanjaju iz gramofona starih ploča.
Kurir.rs